Korisni Tekstovi

Moć podsvjesnog uma i kako smo programirani u djetinjstvu

Puno je priče o podsvjesnom umu i njegovoj važnosti u kreiranju naših života.

Zašto i kako ima toliku pažnju?

Zato jer podsvjesni um upravlja svakim dijelom naše stvarnost kojim ne upravlja svjesni dio! A kada uzmemo u obzir da naš svjesni um zauzima samo oko 10% naše svijesti, jasno je da se moramo upitati: tko je onda za volanom ako nije naš svjesni um? Odgovor je: podsvjesni um. Postoji još i nesvjesni um, ali njega nećemo u svrhu ovog teksta obrađivati. Dovoljno je znati da je on još dublji pohranitelj informacija od podsvjesnog uma i štiti nas na isti način kao i podsvjesni um).

Definirajmo na početku odmah svjesni i podsvjesni um:

Svjesni um je vaša svjesnost i pažnja (fokus) u sadašnjem trenutku. Svjesni ste nečega izvan sebe, kao i određenih mentalnih funkcija koje se odvijaju u vama. Primerice, svjesni ste svojeg okoliša, disanja, stolice na kojoj upravo sjedite, itd.

Podsvjesni um je primitivan, instinktivan um koji je popunjen, odnosno programiran (poput vašeg osobnog softvera po kojem funkcionirate) fdostavu djetinjstvu. On sadrži sva vaša sjećanja ikada, međutim, većinu njih ne možete se sjetiti, već su pohranjena duboko i zato čine nesvjesne sile koje nama „upravljaju“ u obliku naših uvjerenja, uzoraka ponašanja, subjektivnih mapa stvarnosti.

Podsvjesni um ima važnu ulogu u našem svakodnevnom funkcioniranju.

Radi puno kako bi nam osigurao da imamo brzi dopir do informacija koje nam trebaju:

  • Sjećanja (telefonski brojevi, vožnja auta, što kupiti u dućanu…)
  • Programi koje vrtimo svaki dan: navike, raspoloženja, obrasci ponašanja
  • Filteri (vrijednosti i uvjerenja) kroz koje podsvjesni um provodi informacije skupljene iz okruženja i koje testira na ispravnost, odnosno, da li su u skladu s našom percepcijom svijeta (da, da, svi smo mi izrazito subjektivni u procjeni realnosti, iako mislimo da smo mi u pravu i da je to jedini „ispravan“ način)
  • Osjetilne senzacije kroz 5 osjetila i što nam one znače.

Podsvjesni um stalno radi i pamti te pohranjuje sve što smo ikada vidjeli i iskusili (uključujući i period prije našeg rođenja), a time zapravo drži naš svjesni um zdravim i operativnim, budući da svjesni um nije u stanju pamtiti tolike količine informacija kojima smo bombardirani (prema nekim istraživanjima, preko 2 miliona bita podataka svake sekunde). Podsvijest filtirira za nas „nebitne informacije“ i pohranjuje ih kod sebe, za vađenje iz banke podataka ukoliko je potrebno. Dostavlja nam samo ono što trebamo. To čini logički koliko god može, a bazirano na programima (uvjerenjima) koja su nastala u djetinjstvu.

Podsvjesni um komunicira sa našim svjesnim umom isključivo preko osjećaja, emocija, senzacija, simbola, snova i refleksija. Ne komunicira riječima.

Shvatite to ovako: vaše vozilo, ljudsko tijelo mora imati vozača. Ukoliko vi svjesno ne vozite, volan će automatski preuzeti vaša podsvijest, odnosno, vaše unutarnje dijete koje emotivno reagira na način na koji je naučio u djetinjstvu. Ja za često volim reći svojim klijentima da su to njihove “male ručice za volanom velikog automobila”.

Naime, u djetinjstvu ste zadobili „energetski štambilj“ svojih roditelja, skrbnika, društva, kulture. Zamislite sada da ste rođeni u Indiji. Vaši roditelji odgojili bi vas zasigurno drugačije nego da ste rođeni u primjerice, Švedskoj. Jeste li se ikada upitali kritički zašto vjerujete u sve što vjerujete? Biste li imali drugačiji sustav vjerovanja da ste rođeni u Indiji ili u Švedskoj? Naravno da da.

Taj energetski štambilj je stvoren u prvih 7 godina našeg života na način da je utisnut u naše emocionalno tijelo. Drugim riječima, od razdoblja u kojem smo bili u maternici pa do otprilike 7-8 godine, mi nemamo dovoljno razvijen mentalni um da bismo znali što je za nas loše ili dobro, već stvaramo sliku o tome što je ljubav i što trebamo učiniti da bismo je dobili (preživjeli) emotivno doživljavajući odnos roditelja prema nama, odnos roditelja jednoga prema drugome, te doživljavajući odnos roditelja prema problemima i životu uopće. Emotivno znači da direktno sliku o sebi stvaramo na temelju toga kako smo tretirani, bez da kritički i logički procjenjujemo da li je to dobro ili loše za nas. I tako mi pogrešno shvatimo da nešto s nama nije u redu, rode se kompleksi, nestane urođena ljubav prema sebi, prestanemo se ponašati spontano i postajemo ukalupljeni kako bismo se uklopili u zajednicu. I nema ništa loše u tome – morali su nas naučiti povijesti i gdje smo došli. Roditelji su nas samo naučili jedinim pravilima igre koje su i sami znali, a njih pak njihovi roditelji i tako unatrag dalje.

Kako smo programirani kao djeca?

Dok ste bili beba, tada je vaša podsvijest sakupljala informacije iz okoline i spremala ih kao programe po kojima ćete kasnije funkcionirati kao odrasla osoba. Drugim riječima, dok smo djeca, naši podsvjesni um preuzeo je funkciju svjesnog uma i stvorio uvjerenja, navike, obrasce ponašanja i emotivne reakcije na okolinu koji su nam osiguravali opstanak i sigurnost.

Dok smo bili mala djeca, doslovce smo imali frekvenciju uma koja je identična stanju  hipnoze u kojoj je prijemčljivost uma na programiranje izuzetno velika (alfa stanje svijesti). Naposljetku, morali su nas naučiti „tko smo“. Tada nam je sposobnost razlučivanja tko smo zaista i što je za nas dobro a što loše, bila znatno umanjena i ovisila je velikim dijelom o utjecaju okoline. Učili smo tko smo iz reakcija okoline na nas i naše ponašanje, želje i postupke. Djeca se nisu u stanju „zaštititi“ od stvaranja negativnog ega samim time što su pristala igrati igru na planeti Zemlji: zaboravi tko si (Duša) da bi se sjetio. Bez tog zaborava ova igra nema smisla.

Govoreći jezikom neuroznanosti, vaš je mozak programiran na način da su neuroni (glavni tip stanica koje tvore mozak) spojeni u mrežu koja čini obrasce po kojima odgovarate/interpretirate vašu stvarnost. Neuroni međusobno komuniciraju tako da ispaljuju jedni prema drugima impulse i ako ih dovoljni broj puta aktiviramo, oni razviju poveznice i tako nastaje vaše uvjerenje o nečemu. To znači da će s vremenom, ista ponavljana misao ili iskustvo, ponašanje ili osjećaj doslovce postati automatska navika (i to nesvjesna). Vaš mozak tada biva programiran da nesvjesno reagira isto i vi ćete reagirati ćete na vanjski svijet uvijek na isti način: kako ste bili programirani kad ste bili najotvoreniji za programiranje. I tako je nastala vaša osobnost ili ego.

Međutim, naši podsvjesni umovi zapamtili su sve povrede, traume i negativne obrasce koje su doživjeli. Stvorena je osobnost ali i negativni ego ili sjenka, kako ga nazivaju jungovski psiholozi.

Sjenka ili negativni ego zapravo predstavlja dijelove naše psihe koji su potisnuti, nesvjesni i većinu vremena nevidljivi. Uglavnom je primjećujemo na drugim ljudima (to se zove projekcijom i možete je prepoznati kada okrivljavate, procjenjujete ili osuđujete druge). Sjenka je vaš dio osobnosti kojeg smatrate nedovoljno dobrim, nevrijednim ljubavi, nesavršenim, čak i ružnim, nesposobnim (ubacite što god negativno mislili o sebi ovdje). To je dio za kojeg se nadate da nitko neće primjetiti da ga imate i pomno ga skrivate. Naravno da se radi samo o pogrešnom shvaćanju da nešto s nama nije u redu i da ne zaslužujemo bezuvjetnu ljubav, ali put do oslobađanja od sjenke nije nimalo lagan zbog toga što je sjenka nevidljiva jer je skrivamo sami od sebe. Osim toga, sjenka nam se čini prebolna da bi si je priznali. A ironija je u tome da je sjenka iluzorna, ali da bismo je otkrili i osvjestili, moramo si napokon priznati da je imamo – moramo se s njome suočiti. Time se, između ostaloga, bavimo u Energy Coaching programu. 

Dakle, problem nastaje kada se radi o navikama i obrascima koji potječu od djeteta u nama, koji su negativni za nas, a rezultat su toga što nismo bili bezuvjetno voljeni pa smo stvorili sjenku koja za sebe misli da treba zaslužiti ljubav. Mi ne trebamo iscjeliti naš odrasli dio, već dječji dio koji je na neki način, umro jer je pogrešno shvatio da nešto s njime nije u redu.

Smisao i najveći (i jedini) zadatak kojeg imate dok ste na planeti  jest rasvijetliti vaše negativne obrasce i navike, programiranja iz djetinjstva i zamijeniti ih pozitivnima za vas.

Svrha podsvjesnog nije da upravlja vašim životom, ipak, kad god ne živite svjesno, on upravlja vašim životom. Dakle, trebamo reprogramirati vlastitu podsvijest. Kako?

Vrata u podsvjesni um

Ključ za vrata u podsvjesni um je u našem svjesnom umu. Podsjetimo se karakteristika svjesnog uma.

Svjesni um je vaša svjesnost u sadašnjem trenutku. Svjesni ste svoje okoline (onog „vani“), te vaših misli koje se dešavaju „unutra“. Npr, sada ste svjesni da čitate ovaj tekst, da dišete, da vam je vruće/hladno, sjedite na stolici, ležite…. svjesni um je poput kapetana broda koji stoji na palubi i izdaje naredbe posadi koja se nalazi ispod palube. Posada je vaš podsvjesni um. Iako kapetan misli da je on taj koji je glavni, zapravo je posada ta koja je u kotlovnici i radi sav posao te upravlja brodom, pri čemu posada to i čini na jedini način na koji ne naučena, tj. istrenirana: prikupljanjem informacija iz okoline koje su u skladu sa obrascima programiranim tijekom djetinjstva. Na primjer, ako su vas naučili da su psi opasni, vi ćete ih tako promatrati kao odrasla osoba jer je to vaša polazišna točka, to je informacija iz vašeg podsvjesnog uma. I tako će i svako vaše iskustvo sa psima biti potvrda da su psi opasni. Jedna moja poznanica je plašila svoje dijete sa psima. Mene su, recimo, kao dijete plašili sa policajcima i ostavljanjem u domu za napuštenu djecu (vidite li kako nastaje sjenka?). Uglavnom, dijete moje poznanice se panično bojalo svega četvernožnoga, od pudlice do štenaca, iako nikada nije imala koknretna, stvarna iskustva opasnosti sa psima. Pored nje su druga djeca istovremeno opušteno doživljavala životinje kao normalne stanovnike svoje okoline. Dijete je bez kritičkog uma emotivno kupilo strah i upozorenja od svoje majke.

Upitajte se da li vas je itko ikada poučio da se volite? Da li su vam govorili da vas vole? Koliko često su vas grlili? Da li su vas učili da je bitno biti svoj, autentičan? Da li su vas naučili na mentalitet takmičenja (nema dovoljno za sve)? Ili su vas možda upozorili da je svijet okrutno mjesto, da bez muke nema nauke, da novac kvari ljude, da ljubav boli? Nisu vam to morali reći, oni su to živjeli, a vi ste prekopirali. I da ne bi bilo zabune, ovdje se ne radi o okrivljavanju naših roditelja! Oni su samo radili isto što i svi mi: pokušali su nas odgojiti i osposobiti za život. Ali su pri tome i svoje nesvjesne sjenke prenjeli na nas.

Vratimo se na svjesni um i kako nam on može pomoći u ovom važnom zadatku osvjetljavanja podsvijesti.

Dakle, svjesni um komunicira sa okolinom, vanjskim svijetom te samim sobom, odnosno, našim unutarnjim svijetom kroz razgovore sa samim sobom.

Svjesni um ima potencijal razviti se u svoju tzv. punu svjesnost. To još nazivamo i integracijom, spajanjem svjesnog i podsvjesnog uma, indivudacijom, prosvjetljenjem… Što to znači? To znači da možemo svojom namjerom – svjesnim umom ući u podsvijest i reprogramirati obrasce po kojima živimo a nisu za nas dobrobitni. A to nam  omogućavaju dvije genijalne sposobnosti našeg svjesnog uma:

  1. sposobnost usmjeravanja FOKUSA
  2. sposobnost da zamislimo, MAŠTAMO, vizualiziramo ono što nije „stvarno“

Ujedno su ove dvije sposobnosti te koje vam mogu drastično promijeniti život. Pa pogledajmo ih pobliže.

Usmjeravanje fokusa

Sai Baba je rekao: „Vaš um stvara vezanost ili vaš um stvara oslobođenje“. Ključ je ne dopustiti negativnim mislima da se zadržavaju u našoj svijesti. Kada god negativne misli pokušaju ući u našu svijest (od njih se loše osjećamo pa ih je najlakše tako detektirati), trebamo ih svojim fokusom i namjerom odbaciti i zamijeniti pozitivnima.

Podsvjesni um ima svoju svjesnosti čak i dok spavamo, no on zapravo izvršava naredbe svjesnog uma – kapetana broda. Ukoliko imate negativne misli, vaša podsvjest će poslušati vašu naredbu i dostaviti vam emocije, osjećaje i sjećanja koja su povezana s takvom vrstom negativnih misli. Doslovce će iskopati iz prošlosti još događaja od kojih ćete se osjećati loše, a budući da je Zakon Privlačnosti uvijek na snazi – manifestirati ćete još razloga da se loše osjećate i time ćete sami sebi dokazati da se imate čega bojati. I tako se nađemo u petlji povratne veze koja se ponavlja, tzv. feedback loop-u kreacije po istim podsvjesnim i nesvjesnim obrascima.

Dakle, fokus na negativne misli stvara još negativnih misli, koje su tada ojačane sjećanjima o istim takvim situacijama (podsvjest dostavlja još dokaznog materijala iz prošlosti), i stvara još više straha, anksioznosti, te nas stavlja u stanje fight or flight (bori se ili bježi). za takvo stanje je karakteristično da dok smo u njemu  konstatno tražimo opasnosti u svakoj situaciji. Drugim riječima: stres zbog kojeg stvaramo još stresa.

Uzmimo primjer da  se nalazite u situaciji u kojoj se bojite nečega. Ako vaše misli i mašta krenu u sve loše posljedice koje vas mogu snaći, ubrzo će iz vaše podsvjesti izaći emocije, osjećaji i sjećanja na još takvih ili sličnih situacija koje ste povezali sa vašim mislima. Na taj nas način zapravo vaša podsvjest štiti i priprema za borbu ili bijeg.

No, isto tako VI ste ti koji odabirete svoje misli i imate punu sposobnost fokusirati namjerom vaše misli na pozitivne, ekspanzirajuće i smirujuće.

Tada negativne misli nestaju ili se barem umanjuju dovoljno da možete sagledati situaciju sa pozitivnijeg aspekta: što učim iz ove situacije?

Neki ljudi lakše svjesno fokusiraju svoje misli na pozitivne, nekima je to izazovniji zadatak, ali svi imaju tu mogućnost i samo o nama ovisi u kojoj mjeri ćemo je koristiti. Ovisi o vašoj životnoj temi, odnosno, u kojoj je mjeri vaše podsvjesno programirano programima odvojenosti, straha, oskudice i negativnog razmišljanja. Identificiranje da li ste više prirodno optimist ili pesimist daje vam mogućnost da usmjerenije fokusirate svoju svijest na željene rezultate. Bez brige, svi to mogu bez obzira na temu koju su odabrali: smisao je sjetiti se tko smo, a ne mučiti se s time kako si pomoći.

Zato je znanje i informacija o načinu funkcioniranja vašeg uma i kako on stvara vašu realnost NAJVAŽNIJA lekcija koju ćete ikada naučiti.

Vaša mogućnost da namjerno fokusirate svoju svijest i pažnju samo na ono što želite doživljavati je NAJVEĆA MOĆ koju imate. Da biste kreirali život kakav želite, prvo morate naučiti kako upravljati tom velikom moći kontrolom vaših svjesnih misli. U tome je sva tajna.

Ali, kako to možemo najlakše učiniti?

Zapravo, sama vještina usmjeravanja fokusa je vrlo jednostavna i lako ćete je se prisjetiti jer se zapravo radi o vašem IZBORU. Sve što činite, mislite, osjećate, vibrirate je vaš IZBOR. Sve, svih 100%.

Jednom kada prihvatite da je vaš život u potpunosti rezultat vaših odabira u što ćete vjerovati, preuzimate odgovornost za vaš život i usmjeravanje fokusa kao alat za kreiranje realnosti koju želite, je jednostavan izbor u svakom trenutku: što sada odlučujem misliti i osjećati o ovoj realnosti? Što vjerujem sada u vezi ove situacije?

Da li baziram uvjerenje na ljubavi ili strahu?

Vaša sposobnost usmjeravanja vaši misli je zapravo ono što se naziva SLOBODNOM VOLJOM, vi odabirete u što ćete gledati i time stvarate svoju realnost. Svi mi odabiremo kako ćemo reagirati na naša životna iskustva, htjeli mi to priznati ili ne.

Dakle, pozitivno razmišljanje nije samo neka pomodna new age floskula: to je temelj stvaranja vaše pozitivne realnosti!

Korištenje mašte

Druga važna karakteristika svjesnog uma je mogućnost korištenja mašte, odnosno, vizualizacije.

Svjesni um ima genijalnu sposobnost zamisliti nešto što još ne postoji, nešto sasvim jedinstveno i novo, čak i nešto što još niste fizički doživjeli. Za razliku od podsvjesnog uma koji može ponuditi samo verzije sjećanja koje smo već proživjeli u prošlosti.

Ono što je najupečatljivije i za nas iznimno korisno, jest da naša podsvijest ne može razlučiti razliku između „stvarne“ percepcije svjesnog uma i naše vizualizacije – on reagira na oboje kao da su stvarnost. Ovaj trik je ključ korištenja mašte za postizanje izvanrednih rezultata!

Naime, ako vi maštate ili vizualizirate npr. osobu koju volite a on ili ona nije s vama fizički u trenutku dok vi zamišljate susret, vi ćete osjetiti radosti i ljubavi koje biste osjetili da ste upravo sada fizički s tom osobom, a ne samo u mašti. To je zato jer vaša podsvjest ne zna za razliku stvarnog i zamišljenog i ponudila vam je osjećaje i emocije koje inače povezuje sa fizičkim susretom s tom osobom. Srce će vam brže zakucati kada pomislite na dragu osobu. Dlanovi će vam se oznojiti i utroba zgrčiti kada pomislite na neko neobično zastrašujuće iskustvo.

U svojoj izvanrednoj knjizi „Holografski svemir“, Michael Talbot (preporučam za čitanje) detaljno opisuje i znanstvenim dokazima potkrijepljuje činjenicu da tijelo ne može razlučiti razliku između zamišljenog i stvarnog događaja i da imaginacija ima snažan učinak na stvaranje naše realnosti.  Razlog tome je što se sva iskustva, bilo zamišljena, bilo stvarna svode na isti jezik – jezik holografski uređenih valnih obrazaca. Naš um je hologram. Naš cijeli Univerzum je hologram, to više nije samo teorija. Uzmimo primjer zdravlja. Naše tijelo također ne može razlučiti između stvarnog i zamišljenog, što znači da su vjerovanje osobe i vizualizacija zdravlja toliko snažne tehnike za iscjeljivanje da znanstvenici danas doslovce mogu dokazati kontrolu uma nad fizičkim tijelom. Imaginacija, recimo ima i značajne učinke, pored iscjeljivanja tijela (ili oboljevanja u slučaju negativnih misli i osjećaja), na fizičke i sportske performanse.

Naime, u jednom pokusu, navodi Talbot, psiholog Shlomo Breznitz sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu je naložio nekolicini skupina izraelskih vojnika da trče 40 kilometara. Međutim, svakoj skupini je dao različite informacije, nekima je omogućio da vide znakove za udaljenost, dok drugima nije dao nikakve naznake o tome koliko su pretrčali. Na kraju istraživanja Breznitz je otkrio da su razine stresnih hormona u krvi vojnika uvijek odražavale njihove procjene, a ne stvarne udaljenosti koje su prošli. Drugim riječima, njihova tijela nisu odgovarala na stvarnost, nego na ono što su zamišljali kao stvarnost.

Einstein o mašti

Otkrivajuće je i istraživanje provedeno u Sovjetskom Savezu o odnosu između imaginacije i fizičkih performansi. U jednoj su studiji sovjetske sportaše svjetske klase podijelili u 4 skupine. Prva je skupina 100% svojeg vremena za trening provela trenirajući. Druga je skupina 75% vremena provela trenirajući, a 25% vremena vizualizirajući točno određene pokrete i postignuća koja su željeli postići u svojoj sportskoj disciplini. Treća je skupina 50% vremena provela trenirajući, a 50% vizualizirajući, dok je četvrta skupina provela samo 25% vremena trenirajući a 75% vizualizirajući. Na Zimskim igrama u Lake Placidu, NY, najveći napredak u performansama pokazala je četvrta skupina, a slijedile su je redom skupine broj tri, dva, pa jedan.

Do sličnih rezultata je došao i australski psiholog Alan Richardson s košarkašima, koji je proveo studiju u kojoj su tri skupine košarkaša testirane na njihovu uspješnost u slobodnim bacanjima. Prva skupina je 20 minuta dnevno vježbala slobodna bacanja, druga skupina nije uopće vježbala, a treća skupina nije vježbala, ali je vizualizirala kako pogađa savršene koševe 20 minuta dnevno (također su bili podučeni da ukoliko promaše u svojoj mašti, prilagode nježno vizualizaciju i vide se kako pogađaju u slijedećem pokušaju).

Rezultati na kraju eksperimenta su bili nevjerojatni: skupina koja je vježbala fizički povećala je uspješnost za 24%. Druga grupa koja, razumljivo, uopće nije povećala uspješnost, dok je treća grupa povećala uspješnost za 23% – skoro kao i prva skupina, samo uz pomoć imaginacije!

Mi živimo u interaktivnom Univerzumu i nismo samo promatrači već kokreatori. Naša uvjerenja, misli i osjećaju stvaraju našu realnost. Kvantna fizika nam kaže da na sve što promatramo utječemo, a to znači da svatko vidi drugačiju istinu, zato jer svatko kreira ono što vidi.

Zaključimo da nam je upoznavanje sa skrivenim obrascima po kojima naša podsvijest funkcionira zaista može promijeniti život, tijelo, identitet. Možemo postati oni o kojima potajice sanjamo da želimo biti! I sve što treba učiniti jest unutarnji posao. Uvijek je tako i bilo, samo smo to zaboravili.

Jedini put van je prema unutra.

Ljubim.

Reprogramiranje uma dio je Energy Coaching programa.

 

 

 

 

Podijeli ljubav s drugima:Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Pin on Pinterest
Pinterest
Email this to someone
email
Print this page
Print

Comments (0)

Copyright 2018. Sva prava zadržana.